Dobrodošli na moje malo mjesto na internetu.
Boze,
toliko je zla na ovom svijetu
toliko je bola na ovom svijetu
toliko je nesrece na ovom svijetu.
Boze,
moje oci ne mogu vise da gledaju
moje usi vise ne mogu da slusaju
moje srce ne moze vise da izdrzi tu bol.
Boze,
Suze nisu dovoljne da me utjese
molim Te primi nocas moje molitve
pokazi mi pravi put i smiluj se na vjernike.
Blatnjava je staza,
i koraci moji gube se na asfaltu.
Čitam knjigu i hodam.
Ko bez glave stadoh u jarugu
i uzviknuh...
Smijem se sama sebi jer to niko vidio nije,
a gledam i čekam.
Čekam to čiščenje ulice poslije kiše
jer piše na plakatu da treba biti danas.
Zaljubljena sam u ove stranice koje je ona, Džejn*,
pisala svojom malom rukom po papiru jer nije bilo mašine za tipkanje.
A vrijeme nije pojelo njenu ljepotu,
ljepotu njezinih riječi koje padaju sa stranice kao da im je tako bilo sudjeno.
I čekam.
Čekam tu zadnju stranicu koja ce mi slomiti srce
i narediti da opet počenem ponovo.
A ona, kao i kiša, donese neku svježinu u životu.
* Život ide dalje... Draga moja Jane Austen
Sjećate li se onog prvog post-a što sam napisala?
Početak 2009 mi je donio opet u život tu dragu prijateljicu.
Svaka nova godina nam donosi nešto novo.
Šta li će 2010 donijeti?
